Dragoljub Pavlov rođen je 26. jula 1940. u Vilovu. Otac Lazar je stradao u raciji 1941. godine. Sa majkom Kristinom i sestrom Sofijom se seli u Novi Sad 1945. gde završava gimnaziju i Poljoprivredni fakultet, voćarsko-vinogradarski smer.

Prve pesme objavljuje u "Poljima" 1966. a kasnije i u drugim časpisima "Letopisu Matice srpske", "Književnim novinama", "Rukovetima", "Ulaznici", "Stražiovu", "Ruskem slovu", "Tisi", "Sentu", "Zlatnoj gredi", "Vetagri", "Književnim magazinu", "Eckermannu" kao i u dnevnim listovima.

Prva knjga pesama "Čečilija" izašla je 1973. u ediciji "Kairos" Radničkog univerziteta R. Ćirpanov u Novom Sadu sa recenzijama Pere Zupca i Jasne Melvinger. "Vršidba i gozba" izlazi tek 1999. u izdanju autora sa prikazima Vujice Rešin Tucića, Vojislava Despotova i Boška Ivkova. "Okretaljka za tango" izlazi 2005. kod Kairosa iz Sremskih Karlovaca sa prilozima Vujice R. Tucića i Boška Ivkova. "Dunavsku" objavljuje Prometej 2010. sa prilozima Nenada Miloševića, Vujice R. Tucića i Boška Ivkova. Poslednju "Put u Liliput" 2022. izdaje Kulturni centar Novog Sada sa prilogom Nenada Miloševića.

Pesme su mu u antologijama "Pohvala ljubavi" Pere Zupca 1997, "Kolektivni oblak" Vujice Rešin Tucića 2013, "Ao danče ala si mi beo" Nenada Grujičića 2024. "Veliki gospodin Dunav" Radomira Andrića i Slavice Jovanović 2024.

Pisao je i scenarija za nekoliko epizoda iz serije "Škola zelenog plana" za Televiziju Novi Sad.

Na polju likovnog stvaralaštva prisutan je vrlo rano. Još u osmogodišnjoj školi se ističe kao crtač i još više kao akvarelista. Već tada istražuje neke nove likovne izraze i tehnike i pravi svetlosne crteže ili crteže od svetla koje na nagovor nastavnice pokazuje u svom razredu. U istom razredu je Bora Vitorac sa kojim deli slikarske ambicije i započinje dugogodišnje prijateljstvo i saradnja na umetničkom planu.

Već u gimnaziji počinju njihove zajedničke akcije u urbanim i ruralnim prostorima, u formi predstava, hepeninga, body-arta, žive skulpture, inspirisane burleskama nemog filma, starim džezom i pantomimičarima, a sve u cilju bekstva iz sivila svakodnevnice ranog socijalizma i ostvarivanja apsolutne slobode umetnikog čina. Svoje akcije su zabeležili foto-aparatom a kasnije i osmomilimetarskom filmskom kamerom.

Period zajedničkog rada, kao umetički par "Dei leči", je od 1957 do 1965. Posle toga Dragoljub ima dve poslednje predstave na odsluženju voojnog roka u JNA. Nakon toga on se više posvećuje poeziji i slikarstvu. Pronalazi novu tehniku koristeći kao materijal sveže biljne pigmente najčešće u formi akvarela, nazvavši je "florarel" ili u formi crteža nazvavši je "floral". Isti materijal kao osnovu ili polaz kombinuje sa ostalim poznatim da bi ta kombinovana tehnika donela željeni efekat.

Prva izložba florala bila je 1966. u klubu Tribine mladih u Novom Sadu. Prvi put, posle žiriranja, izlaže sliku u kombinovanoj tehnici na Novosadskom salonu 1976, a drugi put 1991. Učestvuje u likovnoj koloniji u Kovilju 1988. kao i likovnoj koloniji za akvarel u Ečki 2009.

Samostalne izložbe slika: Galerija "Krug" (Kulturni centar u Bečeju, 2006), Narodna biblioteka (Srbobran, 2006) i Galerija "Prometej" (Novi Sad, slike i crteži, 2010).

Likovni prilozi mu izlaze u časopisima "Polja", "Tisa" i "Književnom magazinu".

Prva izložba fotografija i kratkih filmova umetničkog para "Dei leči" bila je u  Muzeju savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu 2007. Zatim 2008. u Bečeju, Subotici i Kuli te u Zrenjaninu 2009. i Beogradu 2010. Iste godine u časopisu "Art in America" izlazi obiman članak o dvojici novosadskih autora sa 10 fotoradova u prilogu. Poslednje dve izložbe sa printovima velikog formata bile su u Nišu 2011. i na Cetinju 2012. godine.

Muzej moderne umetnosti u Njujorku otkupljuje deset originala foto-radova umetničkog para "Dei leči" 2016. Godine 2024. "Viner Štediše" otkupljuju deset originala foto-radova umetničkog para "Dei leči" kao i deset likovnih dela Dragoljuba Pavlova za svoju umetničku kolekciju u Beogradu. Iste godine, u "Leopold muzeju" u Beču je izložba likovnih dela iz kolekcija iste kuće u Beču i njenih filijala u Češkoj, Srbiji i Letoniji u kojoj su i 12 foto-radova umetničkog para "Dei leči".

Printovi foto-radova umetničkog para "Dei leči" nalaze se u kolekciji Muzeja savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu, kolekciji Viner Štediše u Beogradu a jedan print se nalazi u stalnoj postavci Galerije Matice srpske.

Dragoljub Pavlov je član je Društva književnika Vojvodine, Društva novosadskih književnika i Saveza udruženja likovnih umetnika Vojvodine. Živi i radi u Novom Sadu.